O Golubiću
 
   
   
   
   
   
   
   
   
 
Projekti
 
   
   
   
>
 
 
Galerija
 
   
   
>
 
>
 
>
 

Kultura

KULTURA I NARODNO STVARALAŠTVO

ZNAČAJ KULTURNIH SADRŽAJA U ŽIVOTU GOLUBIĆANA

Vrednom narodu u Golubiću oduvijek je bilo stalo da im budu lijepo obrađene njive i imanja, a da su imali i kulturne sadržaje, kao i druga sela Kninske opštine, odvajkada govore historijski zapisi o pohodima velikih ljudi-vladika i prosvjetitelja, svjedoči crkva stara preko 550 godina i škola poodavno otvorena, svjedoči narodna nošnja bogatog kolorita sa maštovitim, sasvim osobenim sitnim vezom. Prepričavaju se događaji sa prela i posjela i priče o Golubićanima koji su se vraćali iz bijela svijeta, kući, donoseći mnoge ideje koje su realizovali, i po uzoru na bogati svijet doprinosili napretku svoga sela.
Da je Golubić zaista imao bogatu kulturnu tradiciju i uvijek nastojao očuvati narodne običaje pokušaćemo slikom i riječju prikazati na par slijedećih strana.
Seoske zabave prije Drugog svjetskog rata bile su sastavni dio života. Pri osnovnoj školi bio je organizovan kulturni i sportski život u sklopu Sokolskog društva.
Mladići, djevojke i stariji ljudi zabavljali su se, mahom na prelima, mobama, svetkovinama. Gotovo svaki zaseok je imao svoje mjesto za okupljanje a veća sastajališta su bila povodom crkvenih praznika na kolištu ispod crkve ili na glavicama kod škole. Najčešća poznanstva i zagledačine dešavala su se na sajmovima (hramovnim slavama). Na njima se okupljala mladež iz mnogih sela kninske, grahovske i drniške opštine. Golubićki sajam Sv. Stefan koji se slavi 15.avgusta, spada u velike sajmove.
U Golubiću je uvijek bilo dosta talentovanih ljudi za pjesmu, svirku i šalu. Pjesma je bila najsnažniji način komunikacije između muške i ženske grupe u vreme kada se ljubav nije smjela toliko javno iskazivati. Muškarci su sami izrađivali muzičke instrumente. Najčešće su to bile dvojnice ili diple. Pedesetih godina popularna je bila harmonika, tamburica, bubanj a šezesetih godina gitara, bubanj i orgulje postaju popularni instrumenti za tadašnju mladu generaciju.
Značajno je napomenuti da su pored pjesme i svirke Golubićanin oduvijek veliko poštovanje i ljubav imali prema svojim šeretima (šaljivčinama).
Poznati šereti (šaljivčine) bili su: Dane Borović, Lazo Radinović (Božić), Nikola Mizdrak-Krajina, Miloš Šelac, Joško Bubonja.
Po završetku Drugog svjetskog rata u Golubiću je stasavala jedna nova generacija mladih i ponovo je počela da oživljava pjesma na prelima, kominanju kukuruza ili sajmovima. Gradilišta su bila na sve strane. Organizaciji kulturnog života, od strane državnih vlasti, pridavala se posebna važnost . U sklopu toga već 1947 i 1948. godine počela je izgradnja domova kulture po svim mjestima.
Dom kulture u Golubiću je otvoren 1948. godine, u mjesecu julu.
Zahvaljujući tome, zahvaljujući novostvorenim uslovima a posebno zalaganju tadašnjih učitelja Milana Račića i Joze Rajevića organizacija kulturnog života u selu promjenila je način života omladine i školske djece.

.......
............................................................Kulturni centar sela / fotografisano oko 1970.g

Početkom pedesetih rodila se ideja ali i potreba da se u Golubiću formira ogranak Srpskog kulturnog društva «Prosvjeta». Društvo je osnovano 1954. godine. Društvo je radilo u više sekcija pa je tako postojao pjevački hor, tamburaški orkestar i folklorni ansambl.
U novom Domu kulture održavale su se igranke, kino predstave, organizovale su se redovne priredbe različitog kulturnog sadržaja.
Selo je tada imalo i svoju biblioteku sa 2000 knjiga.

.......
.....................................................................................Članovi SUD“Prosvjeta“

Tamburaški orekstar pod nazivom «Omladinski tamburaški orkestar - Golubić»., oformljen je početkom pedesetih prošloga vijeka. Orkestar je brojao 20 članova, a pored omladinskog postojao je i školski orkestar.

.......
.............................................................Omladinski tamburaški orkestar (1950-tih)

Prvi bubanj u selu napravio je Ilija Plavšić-Bići i to od vidre (drvena posuda za pranje veša) i kozije mješine a činele su bile napravljene od topovske čaure.
Šezdesetih godina je kupljen i prvi javni televizor a nakon toga i kino projektor pa su se nadalje u Domu kulture redovno održavale i kino predstave. Krajem šezdesetih godina oformljen je Vokalno instrumentalni sastav (VIS)«Plave zvijezde» koji je uz «Dinarce» iz Knina bio rado viđen na svim pozornicama kninske opštine. VIS je postojao od 1969. do 1979. godine.
Tih šezdesetih u Golubić je stigla prva električna gitara iz Njemačke. Kao pikanterija svakog nastupa bila je tokom pauze projekcija crtanih filmova Tom i Džeri, komičnih filmova: Stanio i Olio, Čarli Čaplina i drugih. Posljednji zajednički javni nastup VIS «Plave zvijezde» u Domu kulture u Golubiću bio je 1986 god. kada su nastupili zajedno sa kulturno-umjetničkim društvom.
Dom kulture u Golubiću bio je jedno od najposjećenijih mjesta na području kninske opštine gdje se sastajala omladina i đaci iz okolnih sela (Strmica, Vrpolje, Žagrović, Raškovići, Plavno...).

.......
.............................................................................Neki od članovi VIS KUD-a „Golubić“

Tih godina 1980/81. sve popularnija postaje i disko muzika. Kupuje se oprema i sa radom počinje diskoteka, koja kasnije dobija naziv «Sunce».
Sredinom osamdesetih u Golubiću, za potrebe omladine sa Savezne omladinske radne akcije «Knin» koja je bila smještena na Glavicama u Golubiću, u Domu kulture svirali su Parni Valjak, Prljavo Kazalište, Aerodrom, ITD bend, Laki Pingvini, Stijene, Magazin, Plava trava zaborava. Od glumaca su gostovali Zijah Sokolović, Željko Vukmirica, Petar Kralj i još neki. Dom kulture je početkom ratnih sukoba bio poprilično zapušten. Sredinom devedesetih, grupa omladinaca, zajedno sa vodstvom Mjesne zajednice angažuje i otvara vrata sale. Organizovane su svirke, a kao najveći ikada održani skup u Golubiću po broju publike bio je «Folk Rok maraton» koji je održan 13 maja 1994. godine. Prodato je 571 ulaznica. Nastupali su tada svi koju su se u Krajini ozbiljnije bavili muzikom. «Minđušari», «Džep», «Tri drugara», «Jandrino Jato», «Mile Delija», «Milan Malbaša, «Zora» «Mrak, Mrak» i pjevački hor iz Obrovca.
Danas, 2013. godine Dom kulture u Golubiću je zapušten i ruiniran. Interesantno je da ga novopridošli stanovnici, Hrvati iz Bosne nisu renovirali za svoje potrebe.

Godine 1983. godine u seoskom Domu kulture, na inicijativu omladinske organizacije ponovo je pokrenut rad Kulturno umjetničkog društva.
Društvo je na Skupštini, 05. juna 1983. godine dobilo ime «Stevo Opačić», Prvi nastup članova KUD-a desio se 05. juna 1983. god.
KUD je tih godina gostovao u domovima kulture po selima kninske opštine a i šire: Cetini, Biovičinom Selu, Miočiću, Bosanskom Grahovu. Prvi veći nastup usljedio je na smotri foklora opštine Knin u Domu Jugoslavenske narodne armije 1984. Godine. Društvo je brojalo oko 60 aktivnih članova, imalo je folklornu dramsku i muzičku sekciju. Repertoar priredbi bio je raznolik. Imitirali su se tada popularni «Rokeri s Moravu», igralo se Bunjevačko kolo, četri djevojke iz Džepina igrale su u sastavu «Džej kvatro» itd.
Prva koreografija bilo je izvorno «Golubićko kolo», a nakon toga slijedile su druge: «Šumadija», «Šopska trojka», «Brankovo kolo» i čuvena koreografija «Vranje». Nadaleko poznato ojkanje članova muške pjevačke grupe, i izvođenje «Vranjskog kola».
­ KUD iz Golubića iza sebe ima mnogo uspješnih nastupa širom Zemlje pa čak i inostranstva. Na Medjunarodnoj smotri foklora u Zagrebu 1988. gdje su Golubićani predstavljali R. Hrvatsku, osvojili su prvo mjesto.
Ratna događanja omela su rad kulturno umjetničkog društva.
Posije pauze od par godina društvo je obnovilo rad 25.05. 1994. godine i na svojoj Skupštini promijenilo ime u KUD «Golubić» Ta godina bila je najbrojnija po nastupima. Zahvaljući novom poletu i posebno aktivnostima starijih članova, 1994. godine društvo nastupa na Saboru tradicije i kulture Srba održanom u Beogradu 25 i 26. juna sa kojeg se vraća kući sa najvišim trofejima. Dobitnik je velike prelazne statue «Beogradski pobednik» zatim Male statue koju je društvo dobilo u trajno vlasništvo i specijalne nagrade Drugog programa radio Beograda «Zlatna jabuka».

.......
.........................................................................................Članovi KUD „Golubić“

Nakon egzodusa godine 1995. jedan broj članova KUD «Golubić» nastanjuje se u Beogradu i već 1996. godine okupljaju se, organizuju i nastavljaju sa radom noseći u srcu još veći žar i nostalgičnu želju da sačuvaju običaje iz svog izgubljenog rodnog kraja. U tom sastavu članovi društva imali su nekoliko javnih nastupa od kojih su najznačajniji: U narodnom muzeju Srbije u Beogradu 1996, godine i na smotri folklora Republike Srpske u Tesliću 1997. godine. Na žalost život u izbjeglištvu podrazumijeva neizvjesnost i brze promjene. Većina članova je iselilo u neke daleke zemlje a oni koji su ostali zajedno sa drugima koji su izbjegli sa bivših prostora Krajine osnivaju KUD «Krajina». KUD «Krajina» tako njeguje sve ono sa čime je Golubić postao poznat. Na daleko je već poznato Golubićko kolo i ni jedan nastup nije bez te tačke.

SEOSKI BILTEN

Značaj seoskog biltena je tim veći što se desio u vrijeme ratnih dešavanja (1994. g.) i predposljednjoj godini prije našeg velikog egzodusa. Zahvaljujući ovom biltenu veliki broj dokumenata i fotografija, svjedočenja spašen je od pogubljenja u ratnom vihoru.

KULTURA I NARODNO STVARALAŠTVO

ZNAČAJ KULTURNIH SADRŽAJA U ŽIVOTU GOLUBIĆANA

Da je Golubić zaista imao bogatu kulturnu tradiciju i uvijek nastojao očuvati narodne običaje pokušaćemo slikom i riječju prikazati na par slijedećih strana.
Seoske zabave prije Drugog svjetskog rata bile su sastavni dio života. Pri osnovnoj školi bio je organizovan kulturni i sportski život u sklopu Sokolskog društva.
Mladići, djevojke i stariji ljudi zabavljali su se, mahom na prelima, mobama, svetkovinama. Djevojke i žene nikad nisu dangubile osim kad bi igrale kolo. Radile su ručne radove prele, vezle ili plele i pjevale Majka bi znala savjetovati ćerku: «Ne dangubi nikad. Ko će te uzeti ako dangubiš». Muškarci bi rezbarili djevojkama preslice, kanele, vretena, pravili razne alatke i predmete a često je bilo i muških nadmetanja u igrama kao što su bacanje kamena sa ramena, skok u dalj, natezanje konopca, ciljanje i slično. Gotovo svaki zaseok je imao svoje mjesto za okupljanje a veća sastajališta su bila povodom crkvenih praznika na kolištu ispod crkve ili na glavicama kod škole. Najčešća poznanstva i zagledačine dešavala su se na sajmovima (hramovnim slavama). Na njima se okupljala mladež iz mnogih sela kninske, grahovske i drniške opštine. Na sajmove se najčešće išlo pješke i po desetine kilometara. Golubićki sajam Sv. Stefan koji se slavi 15. avgusta, spada u velike sajmove. Kolko taj datum znači za Golubićane govori i činjenica da se poslednjih godina upravo na taj dan opet okupljaju Golubićani kod svoje crkve dolazeći sa svih, ali zaista, sa svih dijelova zemaljske kugle.

.......
...................................................Kolo omladine iz Golubića. Fotografisano oko 1950.

.......
.....................................................Cure na sajmu u Golubiću, krajem 50-tih prošloga vijeka

U Golubiću je uvijek bilo dosta talentovanih ljudi za pjesmu, svirku i šalu. Pjesma je bila najsnažniji način komunikacije između muške i ženske grupe u vreme kada se ljubav nije smjela toliko javno iskazivati. Tada se pjesmom pozivalo u kolo, prkosilo, kudilo, hvalilo. Pjesmom se izražavala simpatija, ljubav. Pjesma se izmišljala za svaku priliku, brzo, maštovito i bez napora. Obično ju je započinjala darovitija cura ili muškarac a drugi su pjesmu podržavali. Muškarci su sami izrađivali muzičke instrumente. Najčešće su to bile dvojnice ili diple. Ko nije čuo za diple Marka i Miće Džepine, Mile Oljače, ili za dvojnice čika Laze Božića. I gdje nije sve sa svojom harmonikom svirao ćića Mićo (Milan Jovanović). Pedesetih godina popularna je bila harmonika, tamburica, bubanj a šezdesetih godina gitara, bubanj i orgulje postaju popularni instrumenti za tadašnju mladu generaciju.

KULTURNO UMJETNIČKI SADRŽAJI POSLIJE DRUGOG SVJETSKOG RATA I RAD KULTURNO UMJETNIČKOG DRUŠTVA

Po završetku Drugog svjetskog rata u Golubiću je stasavala jedna nova generacija mladih i ponovo je počela da oživljava pjesma na prelima, kominanju kukuruza ili sajmovima. Gradilišta su bila na sve strane. Organizaciji kulturnog života, od strane državnih vlasti, pridavala se posebna važnost . U sklopu toga već 1947 i 1948. godine počela je izgradnja domova kulture po svim mjestima. Svuda je vladao takmičarski duh gradnje. Tako je dom kulture u Golubiću izgrađen za svega 29 dana nakon čega je 1948. godine, u mjesecu julu bio otvoren.
Nije bilo teško prosvjetnim radnicima da u seoskoj omladini i školskoj djeci prepoznaju talenat za muziku i pjesmu. Zahvaljujući tome, zahvaljujući novostvorenim uslovima a posebno zalaganju tadašnjih učitelja Milana Račića i Joze Rajevića organizacija kulturnog života u selu promjenila je način života omladine i školske djece.

Početkom pedesetih rodila se ideja ali i potreba da se u Golubiću formira ogranak Srpskog kulturnog društva «Prosvjeta». Društvo je osnovano 1954. godine. Cilj mu je bio da njeguje kulturno stvaralaštvo rodnog kraja u čemu nije izostala podrška mještana. Aktivisti društva sakupljali su nošnje, zubune, zovnice, pregače i ostale dijelove narodne nošnje. Društvo je radilo u više sekcija pa je tako postojao pjevački hor, tamburaški orkestar i folklorni ansambl.
U novom domu kulture održavale su se igranke, kino predstave, organizovale su se redovne priredbe različitog kulturnog sadržaja. Na kraju svake priredbe recitovale bi se šaljive pjesmice. Ovaj dio programa zvao se «Vrabac». Pripremao ga je Pero Vuković. «Vrabac» je obično počinjao sa stihovima:

Evo vrapca tice male
On vam želi svake šale
Mršavima, debelima
i ostalim prisutnima


Selo je tada imalo i svoju biblioteku sa 2000 knjiga. Tode Kablar bio je prvi bibliotekar.
.......
...................................Pero Vuković(lijevo), član SKD „Prosvjeta“ sa Ninom Jerkovićem-Šakcom

Tamburaški orekstar pod nazivom «Omladinski tamburaški orkestar - Golubić»., oformljen je početkom pedesetih prošloga vijeka. Orkestar je brojao 20 članova, a pored omladinskog postojao je i školski orkestar. Kupovinu tamburaških instrumenata pomogla je tadašnja poljoprivredna zadruga u Golubiću. Pored navedenog su se redovno održavale igranke i sportska takmičenja. Prvi bubanj u selu napravio je Ilija Plavšić-Bići i to od vidre (drvena posuda za pranje veša) i kozije mješine a činele su bile napravljene od topovske čaure.

Šezdesetih godina je kupljen i prvi javni televizor a nakon toga i kino projektor pa su se nadalje u Domu kulture redovno održavale i kino predstave. Kupovinu kino projektora pomogla je Poljoprivredna zadruga a veliki dio novaca skupljen je kao prihod od ulaznica za priredbe i svirke. Plakate za priredbe ispisivao je ručno, lijepim krasopisom Nine Radinović - Protić zvani Gavrić. Tih godina funkciju predsjednika društva imali su: Milan Jovanović, Ilija Stolić, Nikola Jerković, Čedo Marić.
Krajem šezdesetih godina oformljen je muzički sastav «Plave zvijezde» koji je uz «Dinarce» iz Knina bio rado viđen na svim pozornicama kninske opštine. Orkestar je postojao od 1969. do 1979. godine. Mnogi se i danas sjećaju dobre svirke golubićkih muzičara. Tadašnji repertoar bio je oko 100-150 pjesama. Svirali su se Bitlsi, Stonsi, Dilan, Bijelo Dugme, Pro Arte, Cod, Indeksi, Yu grupa... Mnogi nisu ni vjerovali da se u tako «malom mjestu» može svirati rokenrol. Tih šezdesetih u Golubić je stigla prva električna gitara iz Njemačke. Luka Klicov je potom donio i orgulje. Čuvena pjesma koja se tada pjevala kao aranžman Plavih zvijezda je bila «Imao sam jedne gaće to su gaće moga ćaće». Čitava jedna generacija se zaljubljivala, bolovala ljubavne jade, vjenčavala se uz muziku Plavih zvijezda. Kao pikanterija svakog nastupa bila je tokom pauze projekcija crtanih filmova Tom i Džeri, komičnih filmova: Stanio i Olio, Čarli Čaplina i drugih.Valjalo je tada, poslije napornog rada u poljima, čuti svirku Plavša Nikole Nike – gitara, Klicov Luke-Luje – orgulje, Jerković Nikole-Brke – bubanj, Jerković Branka-Marinca – pjesmu, Grubić Branka-gitara. Tokom postojanja svirali su i pjevali Grubić Boćo, Damjanović Đole, Krpan iz Vrpolja. Godine1978. u Domu kulture u Golubiću nastupali su, tada veoma popularni članovi grupe «Pro arte i Čobi» .Poslednji zajednički javni nastup VIS «Plave zvijezde» u Domu kulture u Golubiću bio je 1986 god. Kada su nastupili zajedno sa kulturno-umjetničkim društvom.
Dom kulture u Golubiću bio je jedno od najposjećenijih mjesta na području kninske opštine gdje se sastajala omladina i đaci iz okolnih sela (Strmica, Vrpolje, Žagrović, Raskovići, Plavno...). Radjale su se prve ljubavi, sklapali brakovi, najmanje se gledalo ko je odakle. Tih godina 1980/81. sve popularnija postaje i disko muzika. Kupuje se oprema i sa radom počinje diskoteka, koja kasnije dobija naziv «Sunce». Prvi disko džokej je bio Branko Opačić, potom Radovan Borović-Buco, Đuro Opačić-Đuka, Ljubiša Kesić–Brko i drugi.
Sredinom osamdesetih u Golubiću, za potrebe omladine sa Savezne omladinske radne akcije «Knin» koja je bila smještena na Glavicama u Golubiću, u Domu kulture svirali su -Parni Valjak, Prljavo Kazaliste, Aerodrom, ITD bend, Laki Pingvini, Stijene, Magazin, Plava trava zaborava. Od glumaca su gostovali Zijah Sokolović, Željko Vukmirica, Petar Kralj i još neki .

Dom kulture je početkom ratnih sukoba bio poprilično zapušten. Sredinom devedesetih, grupa omladinaca, zajedno sa vodstvom Mjesne zajednice angažuje i otvara vrata sale. Organizovane su svirke, a kao najveći ikada održani skup u Golubiću po broju publike bio je «Folk Rok maraton» koji je održan 13 maja 1994. godine. Prodato je 571 ulaznica. Manifestaciju koja je trebala postati tradicijom podržao je Izvrsni odbor MZ Golubić a glavni idejni tvorac i organizator koncerta je Radovan Borović-Buco. Nastupali su tada svi koju su se u Krajini ozbiljnije bavili muzikom.«Minđušari», «Džep», «Tri drugara», «Jandrino Jato», «Mile Delija», «Milan Malbaša, «Zora» «Mrak, Mrak» i pjevački hor iz Obrovca.
Danas, 2013. godine Dom kulture u Golubiću je zapuštena i ruirana. Interesantno da je novopridošli stanovnici, Hrvati iz Bosne nisu renovirali za svoje potrebe.
Početkom osadesetih godina nova generacija mladića i djevojaka imala je potrebu da sačuva baštinu svoga sela i 1983. godine u seoskom domu kulture, na inicijativu omladinske organizacije ponovo je pokrenut rad Kulturno umjetničkog društva. Svesrdnu pomoć u postavljanju prvih koreografija dala je učiteljica Milka Sarić (djevojačko – Marić) i sama Golubićanka, koja je ranije igrala u društvu. Prve koreografije postavljene su uz pomoć brigadira iz Crne Gore, kao i jednog vojnika iz kasarne «Došnica» koji su dva puta sedmično dolazili pomagati u postavljanju prvih koraka. Društvo je na Skupštini, 05. juna 1983. godine dobilo ime «Stevo Opačić», a za prvog predsednika izabran je Gojko Kesić. Prvi nastup članova KUD-a desio se 05. juna 1983. god. Za taj nastup prodatao je 270 ulaznica. To je povećalo entuzijazam kod članova KUD-a koji su ubrzo krenuli da gostuju u domovima kulture po selima kninske opštine a i šire: Cetini, Biovičinom Selu, Miočiću, Bosanskom Grahovu. Prvi veći nastup usljedio je na smotri foklora opštine Knin u Domu Jugoslavenske narodne armije 1984. godine, što je bila odlična preporuka za nastupe širom tadašnje SFRJ. Milan Bradaš-Glumac, čovjek koji se oduševio priredbom golubićkog KUD-a ponudio je svoju stručnu pomoć i ubrzo postao oficijelni voditelj i menadžer Društva. Pod njegovim vodstvom KUD je gostovao u Vodicama, Solarisu i drugim mjestima. Zahvaljujući uspješnim nastupima kasica društva se punila i Društvo opremalo neophodnom opremom. Kupljena je gitara «Jolana», bubanj «Amati», razglas «Solton».
Društvo je brojalo oko 60 aktivnih članova, imalo je folklornu dramsku i muzičku sekciju. Repertoar priredbi bio je raznolik. Imitirali su se tada popularni «Rokeri s Moravu», igralo se Bunjevačko kolo, četri djevojke iz Džepina igrale su u sastavu «Džej kvatro» itd
Prvi vođa foklora bio je Ratko Ljubišić, potom Stevan Marić-Ćita. Muzičku sekciju vodio je Milan Jovanović, vrsni harmonikaš. Po odlasku Milke Sarić iz Golubića u pomoć dolazi Mira Lukač iz Drvara. Prva koreografija bilo je izvorno «Golubićko kolo», a nakon toga slijedile su druge: «Šumadija», «Šopska trojka», «Brankovo kolo» i čuvena koreografija «Vranje».
Intezivno se radilo na šivenju i nabavci nošnji. Kompletan igrački ansambal, imao je opremu koja se čuvala u koferima na kojim su bila označena imena igrača.
Zahvaljući Miri Lukač uspostavljena je čvršća saradnja sa KUD-om «Drvar». Svesrdna pomoć u postavljanju keoregrafije nije izostala ni od Željezničkog KUD-a «Duško Damjanović iz Knina.
Formirane su omladinska i pionirska sekcija. Svaka generacija imala je svog predstavnika i čuvara blaga narodnog stvaralaštva. Oformljena je ženska i muška pjevačka grupa.
Nastupi su bili atraktivni sa raznim sadržajima. U pauzama dok se igrači presvlače publiku je zabavljao Đurica Borović- Česnica, po uzoru na svog prijatelja Peru Vukovića, sa šaljivim stihovima kao na primjer:
Čudilo se ovca i šilježe
kako momak curicu priteže
Nadaleko poznato ojkanje članova muške pjevačke grupe, dugi aplauzi publike, i sve tako do pred kraj kada bi Milan Bradaš-Glumac najavio «Vranjsko kolo» sa riječima: na kraju konac djelo krasi - «Vranjsko kolo».

.......
.................................................................................. Kud „Golubić“

KUD iz Golubića iza sebe ima mnogo uspješnih nastupa širom Zemlje pa čak i inostranstva.

Hronologija nastupa iz tog vremena :
­ Regionalne smotre plesnih ansambala u Dalmaciji /1986, 87,88. g.
­ Republička smotra folkora Vinkovačke jeseni 1987. –nastup u selu Svinjarevci.
­ Medjunarodna smotra foklora u Zagrebu 1988. - osvojeno prvo mjesto
­ Nastup u Zadru-Punta Skala 1989.
­ Horske svečanosti u Nišu 1990
­ Republička smotra foklora u Kragujevcu/kao gosti/ 1990. godine
­ Predstavljanje narodnog stvaralištva kninske Krajine u Beogradu 1990
­ na manifestaciji «Lasno ćemo ako jesmo ljudi»
­ Nastup u Drvaru 1990 - osvećenje hrama
­ Gostovanje kod iseljenih Srba u Mađarskoj 1991 god.

Ratna događanja omela su rad kulturno umjetničkog društva.
Posije pauze od par godina društvo je obnovilo rad 25.05. 1994. godine i na svojoj Skupštini promijenilo ime u KUD «Golubić» Ta godina bila je najbrojnija po nastupima. Zahvaljući novom poletu i posebno aktivnostima starijih članova, 1994. godine društvo nastupa na Saboru tradicije i kulture Srba održanom u Beogradu 25 i 26. juna sa kojeg se vraća kući sa najvišim trofejima. Dobitnik je velike prelazne statue «Beogradski pobednik» zatim Male statue koju je društvo dobilo u trajno vlasništvo i specijalne nagrade Drugog programa radio Beograda «Zlatna jabuka»

.......
..............................................................Kud „Golubić“izvodi tačku „Golubićko kolo"

.......
....................................................................Kud „Golubić“, Muška pjevačka grupa

.......
..................................................................Kud „Golubić“, Ženska pjevačka grupa

.......
.............................................................Kud „Golubić“ član KUD-a, diplar Marko Džepina

.......
...................................................................Kud „Golubić“ izvodi jednu od svojih tačaka

Društvo je nastupalo iste 1994. godine:
­ 28. juna u Dalmatinskom Kosovou
­ 16. jula u Mirkovcima
­ 06. avgusta u Mokrom Polju
­ 13. avgusta u Strmici
­ 25. avgusta u Guči
­ oktobra u Golubiću
­ 07. oktobra u Aleksandrovcu
­ 07. oktobra u Obrenovacu
­ 14. oktobra u Bačkoj Topoli
­ 11. novembra u Domu Vojske u Kninu.

Društvo su sa kraja osamdesetih i do polovine devedesetih vodili kao predsjednici: Čedo Marić i Ilija Vuković.

Sekcije koje su djelovale u KUD-u «Golubić»

• Muzička sekcija – voditelj, Milan Jovanović
• Folklorna sekcija –voditelj, Stevan Marić- Ćita
• Muška i ženska izvorna pjevačka grupa – voditelj, Jovica Vuković

Nakon egzodusa godine 1995. jedan broj članova KUD «Golubić» nastanjuje se u Beogradu i već 1996. godine okupljaju se, organizuju i nastavljaju sa radom noseći u srcu još veći žar i nostalgičnu želju da sačuvaju običaje iz svog izgubljenog rodnog kraja. U tom sastavu članovi društva imali su nekoliko javnih nastupa od kojih su najznačajniji: U narodnom muzeju Srbije u Beogradu 1996, godine i na smotri folklora Republike Srpske u Tesliću 1997. godine. Na žalost život u izbjeglištvu podrazumijeva neizvjesnost i brze promjene. Većina članova je iselilo u neke daleke zemlje a oni koji su ostali zajedno sa drugima koji su izbjegli sa bivših prostora Krajine osnivaju KUD «Krajina». KUD «Krajina» tako njeguje sve ono sa čime je Golubić postao poznat. Na daleko je već poznato Golubićko kolo i ni jedan nastup nije bez te tačke. U Beogradu u maju mjesecu 2004.godine. povodom poziva Petra Janjića, predsjednika Sabora tradicije i kulture Srba «Beogradski pobednik», članovi KUD-a «Golubić» učestvuju na Saboru. Stevan-Ćita Marić i Igor Marinković okupljaju bivše i nove članove društva. Tako je KUD «Golubić» u novim okolnostima, daleko od svog rodnog kraja ponovno obnovio rad uvježbavajući nastup.
Kao članovi KUD-a Golubić na Saboru je nastupila i Izvorna muška pjevačka grupa „Golubić“ koju su osnovali naši Golubićani, povratnici (Milan Jovanović, Jovica Vuković, Marko Džepina, Željko Kesić i Marko Radinović-Panić).

.......
..................................................................Izvorna muška pjevačka grupa „Golubić“

Ova pjevačka grupa nastavlja da čuva tradicije u Golubiću. Interesantno je da su svoju saradnju nastavili sa Gđom Mirom Lukač, koja se vratila u Drvar i oživjela rad KUD-a „Drvar“.
Imali smo čast da nam KUD „Drvar“ uljepša program prilikom obilježavanja Jubileja 550 godina crkve u Golubiću“ 2013. godine.

GOLUBIĆKO KOLO
i pjesme koje su se pjevale u Golubiću

I Ženska izvorna grupa

Golubiću selo od rođenja
Uskoro ću reći doviđenja
Svekrvice ne budi budala
Ženi sina ja bi se udala
Golubćanci to su kršni momci
Zbog njih srce puca u djevojci


II Muška izvorna grupa

Golubiću među dvije vode
U tebi su momci ko gospode


A curice kao gospojice.
ne stide se kupit kapulice


III Ženska izvorna grupa

Golubićanci to su kršni momci
Zbog njih srce kuca u djevojci


IV Muška izvorna grupa

Golubićanko najljepša djevojko
Ja te ljubim u garavo oko.


Biraće kolo pjevaju i ženska i muška izvorna grupa (zajedno)

Birajte se birajte ovdje nema laži
Svaki momak za sebe curu neka traži


Biraj mali, biraj s reda
Jer sa strane drugi gleda


Biraj, biraj ako neš`
molim lijepo da ideš


Ovo dvoje povisoko
Treba ćebe poširoko

Biraj, biraj ako neš`
molim lijepo da ideš`


pjeva ženska izvorna grupa

Moj dragane, moja razonodo
Zarasle su staze kud si `odo


Pjeva muška izvorna grupa

Golubiću ne bi te volio
Da se nisam u tebi rodio


Pjeva Ženska izvorna grupa

Selo moje krenuto poprijeko
Dođi dragi nije ti daleko


Pjeva Muška izvorna grupa

Čudila se ovca i šilježe
Kako momak curicu priteže.


Pjevaju Svi zajedno

Golubiću selo blizu Knina
U tebi je živjeti milina


Golubiću u tebi sam nika
Ja ne želim da iz tebe selim


Ovo su vam Krajišnici bona
koji nikom nedaju pardona


SEOSKI BILTEN

Značaj seoskog biltena je tim veći što se desio u vreme ratnih dešavanja i predposljednjoj godini prije našeg velikog egzodusa. Zahvaljujući ovom biltenu veliki broj dokumenata i fotografija, svjedočenja, spašen je od pogubljenja u ratnom vihoru.

Bilten je izdat 1994. godine na inicijativu Borisa- Bore Vukovića tadašnjeg predsjednika Mjesne zajednice Golubić. Kao veliki entuzijasta Bore je okupio oko sebe nekoliko saradnika koji su mu pomogli da izda prvi broj biltena. Namjera je bila da bilten izlazi periodično. Teme biltena trebale su biti sve ono bitno što se događa ili se nekad događalo u Golubiću. U tom biltenu, na žalost i posljednjem, upućena je poruka mještanima da treba mnogo toga zapisati sačuvati za nezaborav kao da se ukazala vizija da dolazi strašno vrijeme kada ćemo naprosto biti istrgnuti i biti razbacani po bijelom svijetu i da ćemo štošta zaboraviti a neke istine nikada nećemo moći saznati. Tekstovi iz biltena su bili dragocjeni i za pisanje knjige koja je pred vama. Zato sada koristimo priliku da se zahvalimo Borisu i njegovim saradnicima: Srećku Vukoviću, Radovanu Boroviću, i ostalima koji su pomogli u pisanju tekstova i skupljanju materijala i tasko doprinjeli da bilten ugleda svjetlo dana.

Jeseni 2013.g. sajt napravio: Site factory
>
 
 
Zavičajno udruženje
 
   
   
   
Članovi
 
   
   
 
Riznica
 
   
   
   
   
   
   
>
 
Golubićani